|
Sve što imamo u cjelom beskrajnom vremenu, na nezamislivo maloj točkici u beskrajnom prostoru ... je ovaj jedan trenutak... koji vidimo kad se osvrnemo. U trenutku u kojem se sve religije, sva vjerovanja, svi osjećaji, svi događaji, svi problemi, svaka jebena stvar čini besmislenim kao i život sam. I onda smo toliko umišljeni, toliko se osjećamo važno da si dajemo smisao. Definiramo se kao superiornijim bićima koji imaju moć... a što će nam sva moć ako nismo sretni u sebi? Svi veliki svjetski problemi su ljudska krivnja, a izvlačimo se na još moćnijeg i superiornijeg stvorenja Boga da će nas spasiti. I nakon toga ljudi si opet daju smisla, a toliko su glupi i slijepi da ne vide da im je odgovor toliko blizu, da to imamo u sebi da rješimo te probleme. Dakle, sve što imate od života je trenutak koji proživljavate, a na vama je da taj trenutak bude sretan ... |
|
Iluzija i stvarnost nekad imaju tanku granicu. |
|
|
|
Sve za što se kroz cijeli život borimo i što imamo izgubimo kada umremo ... ima li smisla boriti se za nešto onda ??? |
|
Možemo li zapravo voljeti zauvijek ? Kada dajemo obećanje da ćemo voljeti zauvijek , lažemo li ? Ili kad umremo će naša ljubav živjeti dalje i kao duh lutati svijetom prekršenih obećanja ... ali na to ne mislimo kada smo sretni u naručju svoje ljubavi ... pokušavamo zgrabit trenutak i zaustaviti vrijeme i zamisliti da će trajati vječno , kao da svijet ne postoji ... izbacit sve iz sebe , svu bol , ispunit to nečim boljim ... |
|
Kraj ... riječ koja me uznemiri svaki put kad ju čujem . Sve ima svoj kraj . Ponekad mi to pomaže da prebrodim ružne trenutke , a ponekad ... shvatim da i lijepi trenuci imaju kraj . Kao što je kraj života smrt tako je i kraj ljubavi mržnja . Tako se svi pitaju što je poslije kraja ... a što je prije početka ??? Ništa ? Ne postoji to ništa ... nije ni crno ni bjelo , ni glasno ni tiho , ni jako ni slabo , niti miriše niti smrdi ... To je nešto izvan granica mozga da shvati . Neko izgubljeno značenje koje krije u sebi tako da ga nitko ne može nać . Koliko god tražili nećemo ga nać jer nemožemo odlutati izvan tih granica ... poslije kraja ... koji nas vraća na početak toliko puta da nam se već vrti od kruga po kojem idemo . |
|
Mi smo se sreli na zvijezdi što se zove Zemlja . Naš put kroz vrjeme ovaj trenutak stoji za nama dalek , gotovo beskrajan , da smo zaboravili naš početak odakle smo pošli . Sada stoji ruka ruci , pogled u pogledu . Kroz naše ruke i kroz naše poglede zagrlile su se naše duše . O kad se opet rastanemo i pođemo na naše tamne puteve kroz beskraj . Na kojoj ćemo se zvijezdi opet sresti ? I hoće li pri novom susretu opet naše duše zadrhtati u tamnom sjećanju da bijasmo nekada ljudi koji su se ljubili na nekoj zvjezdi što se zove Zemlja ? |
|
Život je sranje ... i treba ga zato iskoristit na najbolje moguće . Htio sam se vratit vremenom i smijati se opet sa mojim prijateljima ... ali to je nemoguće pa sam odustao od toga . Sada želim biti sa NJOM , živim za trenutak kada ću biti sretan s NJOM . I to možda bude sutra , za 10 godina ili nikada ... Umjesto da se pitam pitanja o životu na koje neću dobit odgovore , mislim na NJU i čekam trenutak kada ću biti sretan s NJOM ... Možda ona za kojom mi gori srce sad nije ONA s kojom ću biti sretan , ali se žarko nadam da je ... I zato umjesto da se odupirem vremenu ću se opustit i odplutat gdje me odnese ... I možda doplutam do NJE |
|
Postoji toliko pjesama o ljubavi . Svi je hvale i govore kako je najljepša stvar u životu . A ja je nikad nisam osjetio ... Ako je ljubav svugdje ja nisam nigdje , ako je ljubav sve ja sam ništa , ako je ljubav život ... ja sam mrtav . Možda sam bio zaljubljen ali nitko mi nije uzvratio ... Najlakše bi bilo odustati od ljubavi , ali nemožeš izbaciti iz sebe jebeno glupi osjećaj da ti nešto fali , tu prazninu u želucu ... kao da si gladan a ljubav je hrana . Bilo kako bilo , ljubav boli i nema ljeka . Iako sam već naviknut na tu bol ipak me boli .... |
|
Jedva držim korak s vremenom . Želim malo odahnuti ... Izbaciti tugu za sretnim danima i isplakati sve suze koje jedva držim u sebi . Slamam se tražeći sreću , ljubav ... smisao svega ... života , a život mi je pun mržnje , tuge . Tako hodam iz dana u dan . Ali ne zato što želim , već me vrjeme gura naprijed . Ali imam prijatelje koji me tu i tam povuku u stvarnost koja izvuće smješak na mom licu , ali već slijedeći trenutak to postaje prošlost , tako ta stvarnost postaje sjećanje , pa tako i iluzija . Osjećam suzu kako mi teće niz obraz , ali sretan sam zbog te suze jer mi dokazuje da su te iluzije ipak nekad bile stvarne , i da se još sjećam mog smješka koji mi daje snage da se oduprem vremenu i da u mislima otputujem i prošlost i da se još jednom nasmijem ... i tako kroz život ... |
Dnevnik.hr
<
kolovoz, 2007
P
U
S
Č
P
S
N
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
11
12
13
14
15
16
17
18
19
20
21
22
23
24
25
26
27
28
29
30
31
Kolovoz 2007 (1)
Srpanj 2007 (3)
Lipanj 2007 (1)
Studeni 2006 (1)
Listopad 2006 (4)
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv